BOJA KAO OSNOV ČOVJEKOVA OKRUŽENJA

Prošetavši kroz magični svijet "OIKOS" dekorativnih boja na bazi vode za interijere i eskterijere , koje principjelno poštuju čovjeka i okolinu i koja nije samo tvornica boja več iznad svega tvornica ideja, čovjek nemože a da se ne upita što je to boja i koju ulogu ona ima u njegovu življenju i opstojanju. Moramo poči od toga da je svo naše okruženje boja, koja nas prati na svakom koraku i koja nam određuje naš bioritam. Mnogi od nas nisu toga svjesni, ali ako pođemo od toga da su sve civilizacije bojama posvečivale posebnu pažnju, jer su boje u stanju probuditi naše emocije ili naše želje, uspomene i strahove, pa čak i mjesta i atmosferu, moraju shvatiti da im moramo posvetiti dužnu pažnju, jer one utječu na naše raspoloženje.

Prije nego ustvrdimo kako utječu na nas, moramo ih proanalizirati i upoznati. Zapažamo da boje idu od toplih prema hladnim. Tople možemo podijeliti na crvenu, rozu , žutu i narančastu, dok hladne boje možemo podijeliti na zelenu, plavu i ljubičastu. Tri osnovne boje su plava, crvena i žuta iz čijeg presjeka možemo dobiti čitav kromatski niz. Mješanjem osnovnih boja možemo postiči sve kombinacije, napr. narančastu mješanjem crvene i žute, zelenu mješanjem plave i žute, ljubičastu mješanjem crvene i plave, a smeđu mješanjem crvene i zelene.
Naravno ovisno o omjeru boja koje mješamo dobiti ćemo nijansu smeđe koja daje na crvenu ili zelenu.

Ovo pravilo vrijedi za sve mješavine.
Boje imaju svoju temperaturu koja ovisi o žutoj i plavoj boji u mješavini;
primjera radi ukoliko želimo otopliti zelenu boju dodati ćemo žutu boju, a dobivena nijansa će biti nešto svijetlija ali toplija, a ako je pak želimo ohladiti moramo dodati plavu boju i tako dobiti hladniju nijansu zelene boje.

Analogno tome ako polazimo od crvene boje, koju želimo otopliti, moramo dodati žutu boju, koja nas postepeno vodi svijetlijoj toplijoj crvenoj boji, a u krajnosti narančastoj boji, ili ako pak želimo ohladiti crvenu boju dodati ćemo plavu boju koja nas u krajnosti vodi ljubičastoj boji.

S druge strane boja ima sjaj i čistoču u svojoj osnovi, koja se gubi zatamnjenjem ili posvjetljavanjem. Primjera radi ukoliko plavu boju želimo posvijetliti dodajemo bijelu boju, kojom ona dobija svijetliju nijansu, ali gubi svoj sjaj. Ako međutim želimo potamniti plavu boju, dodati ćemo crnu boju, koja će joj dati uprljan i umanjen sjaj.

Dakle ako na sredinu stavimo čistu boju, s lijeve strane ćemo imati njenu svijetliju, ali blijeđu ugašeniju nijansu, a s desne strane tamniju ali prljaviju nijansu. Ako pođemo od koncepta komplementacije boja vidjet ćemo da su boje koje su suprotne jedna drugoj u kromatskom krugu komplementarne. Tako primjera radi crna i bijela boja su komplementarne, jer se njihovom mješavinom dobiva siva boja. Maksimalni kontrast komplementasrnih boja dobiva se mješavinom plave i žute boje - zelena boja. Nakon što smo se upoznali sa osnovnim karakteristikama boja, prešli bi na slaganje boja i njihov utjecaj na okolinu.

Napomenuo bih da uglavnom ne postoje lijepa i ružna slaganja boja, zato što svi imamo različite ukuse, ali bih ipak dao poneki savjet. Ne preporučuje se slaganje boja koje imaju isti sjaj, jer tada iako različite boje, kada se između sebe slože vibriraju, kao u slučaju crvene i zelene boje. Analogno tome ne preporučuje se slaganje sličnih boja, koje pripadaju istoj kromatskoj skali i kod kojih ne postoji linija koja ih idealno razdvaja napr. svijetlo zelena i svijetlo plava, zatim svijetlo smeđa i bež boja, osim u slučaju posebnih stilističkih efekata. Ipak postoje neke kombinacije koje se mogu pripisati lošem ukusu, kao napr. kombinacije smeđe i roza boje. U mojoj praksi imao sam slučajeva vrlo smjelih kombinacija , koje uz uvijet da su izvedene sa ukusom mogu biti vrlo ugodne oku.

Na početku izlaganja spomenuo sam utjecaj boja na čovjekov bioritam, bolje rečeno utjecaj boja na psihološke reakcije i simbolične vrijednosti.

Ovim bih želio pojasniti te utjecaje sa stanovišta psihologa, koja glase;

• s žutom bojom se povezuju koncepti radosti, bogatstva i sjaja,
• s narančastom se povezuju koncepti topline, vaselja i aktivnosti,
• crveno nas asocira na ljubav sa psihološke strane gledišta, a na opasnost sa simboličke strane gledišta,
• zelena nam stvara osječaj vedrine, mira i opuštenja, a sa simboličke strane gledišta izražava pojam sigurnosti i prirodnosti,
• plavoj se uglavnom pripisuje osječaj duhovnosti, prostora, svježine, ali i koncept tehnike pojmova povezanih sa vodom i zrakom,
• modra u nama pobuđuje melankoniju, ali i ozbiljnost, autoritet i istinitost,
• ljubičasta, koja je vrlo osobita boja, asocira na misticizam, razmišljanje i tugu
• crna boja je u mnogim kultirama boja smrti, a sa simboličke strane gledišta na autoritet, službenost, moč i veoma često aristokraciju.
• bijela asocira na čistoću, djevičanstvo, nevinost, neiskvarenost i higijenu

Nakon što sam dao jedan presjek boja gledan kroz teoriju i psihologiju želio bih ga povezati u cijelinu sa slijedečim izlaganjem vezanim za izbor i slaganje, boja te primjenu u ambijentima; Jedan od problema koji se odnosi na primjenu boja u interejerima je slaganje boja. Izbor boje trebe istaknuti prostoriju i biti u skladu sa sa predmetima koje ćemo u nju locirati

U večini slučajeva, preporučuje se izbjegavanje živih boja, ako su predmeti u toj prostoriji isto živih boja. Kontrast koji će poštivati ravnotežu boja je uvijek pravilan izbor. Uglavnom je najbolja svijetla podloga, ako su predmeti tamni, da bismo ih istaknuli, dok sdruge strane zidovi intezivnih boja ističu predmete neupadljivih boja. U krajnjoj liniji treba izbječi probleme sa sličnim bojama, dok se naprotiv vrlo dobro slažu boje istih tonova (napr. svijetlo i tamno plava), sobzirom da se njihov izbor koordinira, jer imaju istu kromatsku grupu. Važno je s druge strane poštivati postoječu atmosferu u stanu ili prostoriji koju želimo obraditi, dakle moramo analizirati boju podova, zatvora itd. i napraviti izbor koji će biti u skladu sa ovim pretpostavkama.

Boje su povezane i sa dimenzijama ambijenta, tj. boja ima sposobnost stvaranja različitih utisaka o ambijentu, ovisno o izboru svijetlih ili tamnih boja. Opće je pravilo da se svijetlim bojama obrađuju male prostorije, zato što svijetla boja prostor vizuelno prikazuje večim. Stropove možemo svijetlim ili tamnim bojama udaljiti ili približiti. Što se tiće zidova, znamo da se uski hodnici obrađuju svijetlim bojama, a u posljednje vrijeme vrlo efektnim dekorativnim papirnatim trakama "OIKOS", koje imaju dugu tradiciju u dekoriranju interijera. Dekorativne trake služe razbijanju jednoličnosti velikih zidova, pretvarajuči im taj nedostatak u prednost, i davajuči im veliku dekorativnu vrijednost.

Znamo da izbor boja nije univerzalan, već ovisi o geografskom porijeklu, dobi, i osobnom ukusu. Stavljajuči na stranu osobni ukus, psiholozi kažu da određene boje izazivaju iste prepoznatljive reakcije kod svih ljudi.  Napr. tople boje su u stanju probuditi osječaj topline, sigurnosti, optimizma i aktivnosti, dok hladne boje izazivaju u nama osječaj strogosti, hladnoče. Siva, koja se nalazi na sredini puteva ovih dvaju svjetova izaziva neutralne reakcije.

Tople boje su strastvene, izazivaju pozornost i smatraju se aktivnima, jer su boje koje djeluju i podsječaju na sunce i svjetlost. Psiholozi smatraju da ove boje djeluju kao stimulans na ljude, naročito narančasta i s estetskog gledišta mogu se slagati sa određenom vrstom namještaja i načina uređenja. Žuta i crvena se rijetko upotrebljavaju u čistoj verziji i znamo da je njihova razblažena verzija dio talijanske arhitektonske tradicije (napr. venecijanska crvena kao jedna od nijansi).

Hladne boje izazivaju osječaj mira, autoriteta, udaljenosti. Zelena je naravno povezana sa prirodom s psihološke strane gledišta, ali na području uređenja interijera odlično se uklapa u starinske ambijente gdje daje optimalan kontrast namještaju od orahovine i stilskom namještaju, ali može dati i intezivan kontrast modernom namještaju. Plava nas boja podsječa na vodu, nebo i stvara osječaj zračnosti i svježine, te se može odlično koristiti kako u starinskim tako i u modernim ambijentima, naravno uz pravilno doziranje.

U svakom slučaju, najvažnija boja u bojanju interijera je oduvijek bila bijela boja. Nakon mnogo godina u kojima je igrala najvažniju ulogu, postala je već pomalo dosadna i zato su je talijani kroz program "OIKOS" pokušali modificirati, poštivajuči njenu povijesnu i kroma-tičku vrijednost, dodavajuči joj male količine drugih boja, potiskujuči tako čistu bijelu boju u drugi plan, a ne ugrožavajuči njenu vrijednost i sposobnost uklapanja u sve vrste uređenja.

I tako se boja i njena primjena povijesno usavršavala da bi kroz "OIKOS" program danas dosegla svoje savršenstvo. Ostala je naš stalni pratilac, bolje reči životni suputnik, a jednog dana kada nestane boje nestati će i nas.

 
direktor: Hrvatić Ivo